The best Side of Sta je Zen Budizam?!
The best Side of Sta je Zen Budizam?!
Blog Article
Poslednja među plemenitim istinama — plemeniti osmostruki put — sadrži preporuke za oslobađanje od naše nesreće i za izbavljenje, jednom zauvek, iz bolnog i zamornog kruga rađanja i umiranja (samsara) u kojem se — zahvaljujući sopstvenom neznanju (aviđđa) četiri plemenite istine — vrtimo tokom nebrojenih eona. Plemeniti osmostruki set jeste sveobuhvatan praktičan vodič za razvijanje onih korisnih kvaliteta i veština u ljudskom srcu koje treba negovati kako bi sledbenik stigao do krajnjeg cilja, konačne slobode i sreće nibbane. U praksi, Buda je svoje sledbenika podučavao plemenitom osmostrukom putu u skladu sa “postupnim” sistemom treninga, započinjući sa razvijanjem sile, ili vrline (ispravan govor, ispravno delovanje i ispravan život, što je sažeto u praktičnu formu kroz pet pravila morala).
Theravāda budizam se označava mnogim imenima. Sam Buda je svoje učenje nazivao Dhamma-vinaya, “nauk i disciplina,” ukazujući time na dva fundamentalna aspekta sistema etičkog i duhovnog treninga kojem je podučavao. Na osnovu svoje istorijske dominacije u zemljama južne Azije (Šri Lanka, Tajland i Burma), theravāda se takođe identifikuje i kao “južni budizam”, nasuprot “severnom budizmu,” koji se iz Indije Professionalširio na sever u Kinu, Tibet, Japan i Koreju.
Dovde smo govorili samo o izobličavajućoj funkciji potisnutosti; ostaje da pomenemo jedan drugi aspekt koji ne vodi iskrivljavanju već pretvaranju iskustva u nestvarnost umovanjem. Ovim skrećem pažnju na činjenicu da ja verujem da vidim — ali da vidim samo reči; verujem da osećam, no samo mislim osećanja.
Upravo suprotno bi se zapazilo kod pripadnika miroljubivog zemljoradničkog plemena koji bi osetio poriv da ode i ubija i pljačka pripadnike drugih grupa. Ni on, po svoj prilici, ne bi sebi dozvolio da postane svestan svojih poriva, već bi, umesto toga, razvio neki simptom — možda nesavladiv strah. Još jedan primer: u našim velikim gradovima sigurno postoje mnogi trgovci koji imaju mušteriju kojoj je, recimo, preko potrebno odelo, no koja nema dovoljno novca da kupi makar ono najjevtinije.
Što se tiče prvog pitanja, moram se pozvati na pojam društvenog karaktera. Da bi opstalo, svako društvo mora tako uobličiti karakter svojih članova da oni žele da učine ono što moraju učiniti; njihova društvena funkcija se mora u njih usaditi i pretvoriti u nešto što čine iz more info unutarnje potrebe, a ne zbog prinude. Društvo ne sme dopustiti odstupanje od ove šeme, jer bi — da ovaj društveni karakter izgubi svoju povezanost i čvrstinu — mnogi pojedinci prestali da postupaju kako se od njih očekuje, te bi bio ugrožen opstanak društva u njegovom datom obliku.
Tražili su od mene da izaberem a person koji su pripadali lami Ješeu i ja sam ih ispravno pronašao svaki put, uprkos tome što ih nikada pre nisam online video.
Plemeniti osmostruki place (pali: Ariyo aṭṭhaṅgiko maggo; sanskrit: Ārya 'ṣṭāṅga mārgaḥ) jeste prema učenju Gotame Bude set koji vodi do prestanka patnje (dukkha) u čovekovom životu.
Proces kojim je mahajana budizam zaživeo nije u potpunosti poznat, ali time period tranzicije oko one hundred. godine proizveo je mnogo važnih tekstova.[thirteen] Budizam je završio uspostavljanjem dihotomije između „siromašne" i „bogate" tradicije. Prva je naglašavala ljudsku dimenziju osnivača, druga njegovu božansku dimenziju.[13]
A kad se susreo sa neobično smirenim i spokojnim Oselom u Španiji, koji je u to vreme imao svega eighteen meseci, verovao je da ga je pronašao.
Štaviše, u budističkim spisima Buda upravo insistira na ovakvom, empirijskom, pristupu i neoslanjanju na slepo verovanje njegovim rečima. Od budiste se očekuje da sve izloženo ne prihvata samo na osnovu vere u istinitost, već se insistira na aktivnom preispitivanju učenja kroz lično iskustvo i analizu tog iskustva jer je, prema Budi, to jedini način da se dođe do istinskog znanja i samim time do oslobođenja od patnje.
On mora na nj da odgovara u svakom trenutku; ne njegov um, ni njegovo telo već on sam, ličnost koja misli i sanja, spava, jede, plače i smeje se — celokupan čovek — mora naći odgovor. Koje pitanje postavlja život? Pitanje glasi: Kako možemo nadvladati patnju, utamničenost i sram što ih izaziva iskustvo odvojenosti; kako da ostvarimo jedinstvo sa samim sobom, svojim bližnjima, sa prirodom? Čovek nekako mora odgovoriti na ovo pitanje; čak i ludilu dajemo jedan odgovor time što potpuno brišemo stvarnost van nas, živimo sasvim zatvoreni u ljušturi svoje ličnosti i tako preovladavamo užas odvojenosti.
Ovaj sistem dejstvuje kao društveno uslovljeni filter: iskustvo ne može dospeti u svest ako ne uspe da prođe kroz ovaj filter.
Smatraju naime kako se u vremenima dekadencije u kojima živimo ne može postići oslobođenje na ovome svijetu već se utjecanjem bodisatvama nadaju rođenju u visim duhovnim sferama gdje će dostići konačno oslobođenje.
Ako mu se želja ne ispuni, razbesni se, a njegov bes ima za zadatak da (posredstvom oca i majke) prisili svet da se saobrazi njegovoj želji. Normalnim razvojem deteta ovaj stav se polako pretvara u zreo stav svesti o stvarnosti i u prihvatanje stvarnosti, njenih zakona, pa, dakle, i prihvatanje nužnosti. Kod neurotične osobe uvele zapažamo da nije dospela do ove tačke da se nije odrekla narcisoidnog tumačenja stvarnosti. Ona uporno tvrdi da stvarnost mora odgovarati njenim zamislima, a kad shvati da nije tako, reaguje ili porivom da stvarnost prisili da se saobrazi njenim željama (to jest, da postigne nemoguće) ili osećanjem nemoći (jer nije u stanju da postigne nemoguće). Predstava slobode koju ova osoba poseduje jeste predstava o narcisoidnoj svemoći (bez obzira da li je osoba toga svesna ili nije), dok potpuno razvijena ličnost slobodu shvata kao spoznaju stvarnosti i njenih zakona, kao delanje u okviru zakona nužnosti plodonosnim povezivanjem sa svetom putem poimanja sveta vlastitim mislima i osećanjima.
Report this page